San naše duše jeste da potpuno ispuni svoje fizičko postojanje, da se oslobodi od emocionalne reakcije ka svijetu i da dođe u duboko uzemljenje sa Izvorom.
Izvor koji je u kontekstu našeg postojanja na planeti, sa našom inkarnacijom ovdje i sada.
Istinska spiritualna realnost, prava realnost Bića, nalazi se u dubini, a ne „gore“. Put nije u podizanju, već u silaženju u najdublje dubine – u život na planeti.
Ovo je ono što neki autori zovu Nova Zemlja, mijesto gde je duša toliko duboko povezana sa samim postojanjem da jednostavno osjeća:
„Tu sam. Ja sam tu. Postojim ovde.“
To je osjećaj univerzalne duše – potpune prisutnosti, postojanja i povezanosti.
Naš najdublji san nije da napustimo “nesvjestan” svijet ili da transcendiriramo ovu realnost ka nekim višim frekvencijama. Naprotiv – san je da u potpunosti nastanimo svijet, da živimo ljudski život u kojem život, tijelo, svijet i ono što nazivamo duhovnim nisu odvojeni, već su jedno.
Danas patnja na ovoj planeti je ogromna, jer ljudi ne mogu da vide istinu, zbog zaglavljenosti u mentalnim realnostima. Svako u dubini osjeća duboku krivicu zbog toga što negira povezanost sa postojanjem iz kojeg dolazi istinska konekcija.
Oslobođenje se ne dešava bežanjem od svijeta, već življenjem u svijetu iz istine bića.
Biće samo po sebi jeste grounding, uzemljenje u najdubljim slojevima nas samih, kroz slojeve ljubavi i kroz samo Srce Majke Planete – Pachamame.
Ono što nazivamo „ego“, forma, ličnost, persona, ili čak sam svijet, ne mora biti odbačeno. Kada prepoznamo da ego nije odvojen, da njegova „greška“ nije u postojanju već u zaboravu sebe zbog diskonekcije sa Bićem, ego se počinje „ljuštiti“. Prestaje da postoji kao odvojena forma. Prazna forma se ponovo ispunjava esencijom, ljubavlju i istinom. Ego nam pokazuje put – gde treba da gledamo, odakle je nastala diskonekcija i gde je potrebno ući dublje.
Tada svet koji je izgledao tamno, lažno, besmisleno ili bezživotno postaje živi – univerzalna duša.
Prava duhovnost nije „gore“, u nekom nebeskom raju. Nebo ili raj je ovde – u telu, u svetu, u životu koji živimo. Ovo je Raj na zemlji, Nova Zemlja, Zlatno doba, kako većina autora naziva. To je percepcija bez vela separacijske iluzije uma.
To postoji i sada, ali da bismo to mogli videti, moramo se spustiti iz mentalne realnosti u uzemljenje u samom postojanju. Svaka patnja koja danas postoji je mentalna, kreirana separacijom duhovnog i fizičkog. U tom prostoru duša ponovo postaje jedno sa životom.
Put spuštanja može se desiti jedino kroz primordijalnu ljubav. Ne kroz rad na uverenjima i ličnom aspektu, već kroz otvaranje iz ličnog ka univerzalnom. Primordijalna ljubav nas spušta, pruža zaštitu i podršku da prođemo kroz sve slojeve: čula, emocionalno tijelo, slojeve seksualne energije, a zatim sloj lične i kolektivne traume.
I kada nas dodirne primordijalna majka na svim tim nivoima, postepeno dešava se prisjećanje i ponovno povezivanje. Prisjećanje nas oslobađa od emocionalne ovisonosti od patnje mentalne realnosti.
Kroz taj put, primordijalna svijest nas nježno vodi, otvara srce i vodi kroz slojeve postojanja. Iz primordijalne tame i iz samog izvora ljubavi rađa se uzemljenje, ground bića, univerzalno srce.
Ovo je put istraživanja kroz tijelo, kroz prisutnost i senzacije, kroz somatsko iskustvo i svijetlosno telo.
To je čin najveće ljubavi prema samom Izvoru – utjeloviti Duha u tijelo i živeti iz centra Univerzalnog srca.
Kroz Soul Embodiment istražujemo ove predivne dimenzije u nama i otvaramo se ka ljubavi u fizičkoj realnosti kroz polje MA-ljubavi primordijalne majke, ili nježnu ljubav našeg unutrašnjeg Bića.
Pridruži nam se i zakorači u dubine koje transformišu ljubavlju i koji nas povezuju sa frekvencijama istine novog postojanja.
